KNJIGA POSTANKA
I. POČECI SVIJETA I ČOVJEČANSTVA
1. STVARANJE SVIJETA
Prvi izvještaj o stvaranju
U početku stvori Bog nebo i zemlju. 2 Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i duh Božji lebdio je nad vodama.
3 I reče Bog: »Neka bude svjetlost!« I bi svjetlost. 4 I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame. 5 Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noć. Tako bude večer, pa jutro - dan prvi.
6 I reče Bog: »Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!« I bi tako. 7 Bog načini svod i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom. 8 A svod prozva Bog nebo. Tako bude večer, pa jutro - dan drugi.
9 I reče Bog: »Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto i neka se pokaže kopno!« I bi tako. 10 Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode mora. I vidje Bog da je dobro.
11 I reče Bog: »Neka proklija zemlja zelenilom - travom sjemenitom, stablima plodonosnim, koja, svako prema svojoj vrsti, na zemlji donose plod što u sebi nosi svoje sjeme.« I bi tako. 12 I nikne iz zemlje zelena trava što se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti, i stabla koja rode plodovima što u sebi nose svoje sjeme, svako prema svojoj vrsti. I vidje Bog da je dobro. 13 Tako bude večer, pa jutro - dan treći.
14 I reče Bog: »Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da luče dan od noći, da budu znaci blagdanima, danima i godinama, 15 i neka svijetle na svodu nebeskom i rasvjetljuju zemlju!« I bi tako. 16 I načini Bog dva velika svjetlila - veće da vlada danom, manje da vlada noću - i zvijezde. 17 I Bog ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju, 18 da vladaju danom i noću i da rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro. 19 Tako bude večer, pa jutro - dan četvrti.
20 I reče Bog: »Nek' povrvi vodom vreva živih stvorova, i ptice nek' polete nad zemljom, svodom nebeskim!« I bi tako. 21 Stvori Bog morske grdosije i svakovrsne žive stvorove što mile i vrve vodom i ptice krilate svake vrste. I vidje Bog da je dobro. 22 I blagoslovi ih govoreći: »Plodite se i množite i napunite vode morske! I ptice neka se namnože na zemlji!« 23 Tako bude večer, pa jutro - dan peti.
24 I reče Bog: »Neka zemlja izvede živa bića, svako prema svojoj vrsti: stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste!« I bi tako. 25 I stvori Bog svakovrsnu zvjerad, stoku i gmizavce svake vrste. I vidje Bog da je dobro.
26 I reče Bog: »Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i svim gmizavcima što puze po zemlji!«
27 Na svoju sliku stvori Bog čovjeka,
na sliku Božju on ga stvori,
muško i žensko stvori ih.
28 I blagoslovi ih Bog i reče im: »Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!« 29 I doda Bog: »Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu! 30 A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima što puze po zemlji u kojima je dah života - neka je za hranu sve zeleno bilje!« I bi tako. 31 I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro. Tako bude večer, pa jutro - dan šesti.
4 To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani.
21 Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom. 2 I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje učini. I počinu u sedmi dan od svega djela koje učini. 3 I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan počinu od svega djela svoga koje učini.
U početku stvori Bog nebo i zemlju. 2 Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i duh Božji lebdio je nad vodama.
3 I reče Bog: »Neka bude svjetlost!« I bi svjetlost. 4 I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame. 5 Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noć. Tako bude večer, pa jutro - dan prvi.
6 I reče Bog: »Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!« I bi tako. 7 Bog načini svod i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom. 8 A svod prozva Bog nebo. Tako bude večer, pa jutro - dan drugi.
9 I reče Bog: »Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto i neka se pokaže kopno!« I bi tako. 10 Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode mora. I vidje Bog da je dobro.
11 I reče Bog: »Neka proklija zemlja zelenilom - travom sjemenitom, stablima plodonosnim, koja, svako prema svojoj vrsti, na zemlji donose plod što u sebi nosi svoje sjeme.« I bi tako. 12 I nikne iz zemlje zelena trava što se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti, i stabla koja rode plodovima što u sebi nose svoje sjeme, svako prema svojoj vrsti. I vidje Bog da je dobro. 13 Tako bude večer, pa jutro - dan treći.
14 I reče Bog: »Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da luče dan od noći, da budu znaci blagdanima, danima i godinama, 15 i neka svijetle na svodu nebeskom i rasvjetljuju zemlju!« I bi tako. 16 I načini Bog dva velika svjetlila - veće da vlada danom, manje da vlada noću - i zvijezde. 17 I Bog ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju, 18 da vladaju danom i noću i da rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro. 19 Tako bude večer, pa jutro - dan četvrti.
20 I reče Bog: »Nek' povrvi vodom vreva živih stvorova, i ptice nek' polete nad zemljom, svodom nebeskim!« I bi tako. 21 Stvori Bog morske grdosije i svakovrsne žive stvorove što mile i vrve vodom i ptice krilate svake vrste. I vidje Bog da je dobro. 22 I blagoslovi ih govoreći: »Plodite se i množite i napunite vode morske! I ptice neka se namnože na zemlji!« 23 Tako bude večer, pa jutro - dan peti.
24 I reče Bog: »Neka zemlja izvede živa bića, svako prema svojoj vrsti: stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste!« I bi tako. 25 I stvori Bog svakovrsnu zvjerad, stoku i gmizavce svake vrste. I vidje Bog da je dobro.
26 I reče Bog: »Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i svim gmizavcima što puze po zemlji!«
27 Na svoju sliku stvori Bog čovjeka,
na sliku Božju on ga stvori,
muško i žensko stvori ih.
28 I blagoslovi ih Bog i reče im: »Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!« 29 I doda Bog: »Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu! 30 A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima što puze po zemlji u kojima je dah života - neka je za hranu sve zeleno bilje!« I bi tako. 31 I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro. Tako bude večer, pa jutro - dan šesti.
4 To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani.
21 Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom. 2 I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje učini. I počinu u sedmi dan od svega djela koje učini. 3 I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan počinu od svega djela svoga koje učini.
I. POČECI SVIJETA I ČOVJEČANSTVA
1. STVARANJE SVIJETA
Prvi izvještaj o stvaranju
Početak Svetog Pisma Staroga Zavjeta i početak Evanđelja po sv. Ivanu slično započinju; U početku stvori Bog nebo i zemlju; U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše kod Boga i Riječ bijaše Bog. Po toj sličnosti i uzvišenosti, Evanđelje po sv. Ivanu bi trebalo stajati na početku Novoga Zavjeta.
Na početku vremena, Bog koji je izvan vremena stvara sav duhovni (nebo) i sav materijalni svijet (zemlja). Bog koji ispunja sve (nebo i zemlju), stvara duhovni i materijalni prostor koji će ispuniti duhovnim i materijalnim bićima. Bog stvara čvrstu materiju-zemlju i meku materiju vode od kojih i u kojima će oblikovati razna stvorenja i u njih udahnuti Svoj životvorni du
Bog Otac, prva osoba Presvetog Trojstva je onaj od kojega sve proistječe i koji se spominje u prvom retku. U drugom retku se spominje Duh Božji koji je lebdio nad vodama, a to je Duh Sveti, treća osoba Presvetoga Trojstva, onaj koji posvećuje, ali i duh djelatni, duh činjenja, onaj koji sa lakoćom (lebdjeti) stvara. Vidimo da Bog Otac stvara svijet po svojoj Riječi i po svome Duhu ( Bog načini... ). U trećem retku spominje se Riječ Božja, Mudrost Božja, ili druga osoba Presvetoga Trojstva, Gospodin Isus Krist, po kome sazda svjetove. Tako se već na samome početku Sv. Pisma, u prva tri retka spominju sve tri osobe Presvetoga Trojstva, Otac, Sin i Duh Sveti.
Bog prvo stvara svjetlost, tj. sva duhovna bića, kerubine, serafine, anđele, prijestolja i gospodstva. Bog je stavio na kušnju od. ispit vjernosti sva ta duhovna bića još prvi dan i jedan dio je prošao ispit, a drugi dio nije položio ispit vjernosti i postali su tama. Oni koji su ostali vjerni, ostali su u svjetlosti, te zato se za njih kaže da je Bog vidio da je svjetlost dobra, a ostali koji su pali na ispitu vjernosti postadoše tama, pali anđeli, demoni ili zlodusi. I Bog je zauvijek rastavio ta dva nespojiva svijeta, svijet svjetlosti-nebo i dobrih anđela i svijet tame-pakao, svijet zloduha. Tako je bio završio dan prvi.
U drugom danu vraćamo se ponovno na materijalni svijet, tj. na vode, koje Bog razdjeljuje stvarajući svod nebeski. Zemlja je bila sva okružena i prekrivena vodama, te Bog dijeli gornje i donje vode stvarajući svod, za kojeg se kaže u Knjizi o Jobu da je čvrst poput lijevanog ogledala (Job 37, 18). Kasnije u potopu Bog razvaljuje brane koje dijele gornje i donje vode i vraća sve u prvobitni kaos, započinjući jedno novo stvaranje svijeta i čovječanstva. Na kraju drugog dana Bog ne govori da je bilo dobro (jedini takav dan), možda zbog strašnog potopa u kojem su vode sve uništile, osim onih koji su bili u korablji. Svod se zove nebo kao i sav duhovni svijet, kao da svod dijeli sav duhovni i sav materijalni svijet. U novom nebu i novoj zemlji ujediniti će se nebo i zemlja, postati će jedno, neće biti svoda, tada će sve biti dobro.
U trećem danu konačno se pokazuje zemlja-kopno, Bog stvara kopno-zemlju i mora. u drugom dijelu trećega dana Bog ukrašava zemlju sa travama, stablima, tako da sve to stvara iz same zemlje.
U četvrtome danu Bog ukrašava sam svod nebeski sa raznovrsnim svjetlilima, postavljajući na njega Sunce, mjesec i zvijezde. Svjetlila služe da rasvjetljuju zemlju koja bi inače bila u tami. Veće svjetlilo, sunce daje svjetlost danu,a u noći mjesec i zvijezde rasvjetljuju zemlju da ne bi bila u potpunoj tami. Svjetlila pomažu i u određivanju vremena, osobito blagdana.
U petom danu Bog prvi puta stvara živa bića koja su materijalna, za razliku od anđela. Bog stvarajući ukrašava vode, zrak . Bog iz vode i u vodi stvara mnoštvo živa bića, u zračnim prostorima stvara ptice koje lete svodom nebeskim. Ovdje je značenje svoda u širem smislu kao sav zračni prostor od zemlje do kraja svoda. Prvi put Bog blagoslivlja bića, jer se radi o živim stvorovima koja će se u budućnosti razmnožavati prema nagonu kojeg je u njih usadio Bog, stvoritelj.
Šesti dan Bog ukrašava samu zemlju, kopno raznovrsnim bićima koja stvara iz zemlje, a kao krunu stvaranja Bog na kraju dana stvara čovjeka (muško i žensko), na svoju sliku, sebi slična da upravlja svim živim bićima i svoj zemlji. Množina u glagolu načinimo ukazuje da su i anđeli sudjelovali na neki način u stvaranju čovjeka, da su bili sustvaratelji , kao što će i čovjek u budućnosti na svoj mali način biti sustvaratelj novoga potomstva. Bog blagoslivlja prvog čovjeka i prvu ženu i daje im zapovijed da sudjeluju u stvaranju novih naraštaja i da upravljaju svom zemljom i svim živim bićima . Bog za hranu daje čovjeku sve bilje i i plodove sa stabala, a životinjama sve zeleno bilje. To je slika zlatnog doba kada su čovjek i životinje bile u miru. I jedni i drugi bili su biljojedi, ali to razdoblje trajalo je jako kratko sve do grijeha praroditelja Adama i Eve kada nered ulazi u svijet i počinje međusobno ubijanje. Čovjek ubija životinje radi hrane, životinje ubijaju druge životinje radi hrane i još gore čovjek ubija čovjeka iz mržnje, zavisiti, a i neke životinje mogu ubiti čovjeka ako se osjete ugrožene od čovjeka. Bog ipak obećanje u dalekoj budućnosti po svojim prorocima povratak zlatnog doba, tj. ere mira kada će zavladati prvobitni sklad i mir između Boga i čovječanstva, što uključuje i sav stvoreni svijet, a to su i raznovrsne životinje. (Iz 11,6-9) Vuk će prebivati s jagnjetom, ris ležati s kozlićem, tele i lavić zajedno će pasti, a djetešce njih će vodit'. Krava i medvjedica zajedno će pasti, a mladunčad njihova skupa će ležati, lav će jesti slamu k'o govedo. Nad rupom gujinom igrat će se dojenče, sisanče će ruku zavlačiti u leglo zmijinje. Zlo se više neće činiti, neće se pustošiti na svoj svetoj gori mojoj: zemlja će se ispuniti spoznajom Jahvinom kao što se vodom pune mora. Zaključak šestoga dana je, da je sve bilo veoma dobro, dok je prije sve bilo dobro, osim drugoga dana, kada to nije rečeno. Bog je sve učinio dobrim i savršenim, a đavlovom je zavišću došla smrt u svijet (Mud 2,24a).
Bog je sedmoga dana dovršio sve svoje djelo, nebo i zemlju sa svim živim bićima koje naziva svojom vojskom, što znači da će se u budućnosti morati boriti sa neprijateljem u duhovnom boju, a neprijatelj je spomenut u prvom danu, to je tama, od. svijet zlih duhova i pakla. Bog je prestao sa svojim stvaranjem u sedmi dan koji se kasnije naziva Šabbat-subota-počinak. Ovaj put Bog osim blagoslova i posvećuje taj dan i na taj ga način uzdiže nad ostale dane u tjednu. Taj dan postaje Šabbat-Subota, dan posvećen Gospodinu kada čovjek ostavlja svoj svakodnevni posao i posvećuje se Bogu da ga ne bi zaboravio uslijed jednoličnosti svoga svakodnevnog rada.
Biblijski pisac na kraju potvrđuje da su nebo i zemlja, tj, sav stvoreni duhovni i materijalni svijet upravo tako stvarani, a ne nekako drugačije kako su to tvrdili ondašnji naraštaji ( Sumerani i Egipćani), da je stvaranje slijed božanskih rađanja, ili kako to današnji naraštaji tvrde pod utjecajem masonizirane znanosti, da je stvaranje slučajno, i da je trajalo milijarde godina.
Drugi izvještaj o stvaranju - Raj zemaljski
Drugi izvještaj o stvaranju - raj zemaljski
Kad je Jahve, Bog, sazdao nebo i zemlju, 5još nije
bilo nikakva poljskoga grmlja po zemlji, još ne bijaše
niklo nikakvo poljsko bilje, jer Jahve, Bog, još ne
pusti dažda na zemlju i nije bilo čovjeka da zemlju
obrađuje. 6Ipak, voda je izvirala iz zemlje i natapala
svu površinu zemaljsku. 7Jahve, Bog, napravi
čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne
dah života. Tako postane čovjek živa duša.
8I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj
smjesti čovjeka koga je napravio. 9Tada Jahve, Bog,
učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla - pogledu
zamamljiva a dobra za hranu - i stablo života, nasred
vrta, i stablo spoznaje dobra i zla.
10Rijeka je izvirala iz Edena da bi natapala vrt; odatle
se granala u četiri kraka. 11Prvom je ime Pišon, a
optječe svom zemljom havilskom, u kojoj ima zlata.
12Zlato je te zemlje dobro, a ima ondje i bdelija i
oniksa. 13Drugoj je rijeci ime Gihon, a optječe svu
zemlju Kuš. 14Treća je rijeka Tigris, a teče na istok
od Ašura; četvrta je Eufrat.
15Jahve, Bog, uzme čovjeka i postavi ga u edenski vrt
da ga obrađuje i čuva. 16Jahve, Bog, zapovjedi
1
2
čovjeku: "Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi,
17ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj
dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!"
18I reče Jahve, Bog: "Nije dobro da čovjek bude sam:
načinit ću mu pomoć kao što je on." 19Tada Jahve,
Bog, načini od zemlje sve životinje u polju i sve ptice
u zraku i predvede ih čovjeku da vidi kako će koju
nazvati, pa kako koje stvorenje čovjek prozove, da
mu tako bude ime. 20Čovjek nadjene imena svoj
stoci, svim pticama u zraku i životinjama u polju. No
čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on. 21Tada
Jahve, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa
mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. 22Od
rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu
pa je dovede čovjeku. 23Nato čovjek reče: "Gle, evo
kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom
neka se zove,od čovjeka kad je uzeta!"
24Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza
svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo.
25A bijahu oboje goli - čovjek i njegova žena - ali ne
osjećahu stida.
Drugi izvještaj o stvaranju - Raj zemaljski
Drugi izvještaj o stvaranju je zapravo izvještaj o stvaranju čovjeka, odnosno prvog ljudskog para, te samoga raja zemaljskog, koji je posebno mjesto na novostvorenoj zemlji.
U ovom izvještaju Biblijski pisac upotrebljava riječ sazdati umjesto stvoriti, što pretpostavlja već stvorenu materiju koju Bog oblikuje. Biblijski pisac prvi put naziva Boga sa imenom Jahve (što znači; Ja sam koji jesam, Ja jesam). Božje ime Jahve prvi put je objavljeno proroku Mojsiju (Izl 3,14) kod gore Horeba. Na početku drugog izvještaja nalazimo se u prvom dijelu trećeg dana stvaranja kada Bog stvara kopno i more, a kasnije toga dana travu, raznovrsno bilje i stabla, a ovdje se navodi da je uzrok rasta dažd kojeg će Bog pustiti po zemlji.
Odjednom nas Biblijski pisac prebacuje na šesti dan stvaranja prema Prvom izvještaju o stvaranju, kada Bog stvara čovjeka. Biblijski pisac opisuje da je prvi čovjek stvoren-napravljen-oblikovan od zemlje, tj. praha zemaljskog, a da mu je Bog udahnuo duhovnu dušu koja ga čini živim.
Bog zasađuje vrt na istoku, tj. istočno od mjesta gdje Biblijski pisac piše ovaj izvještaj, a to je vjerojatno sveta zemlja Izrael. Eden je na sjeveroistoku Mezopotamije, sjeveroistočno od Izraela gdje Bog smješta čovjeka kojeg je napravio, što sugerira da je prvi čovjek Adam napravljen negdje drugdje, a da je u Eden smješten posebnim Božjim zahvatom. Iako je već stvorio prije trave, zeleno bilje, drveće na cijeloj zemlji, ovdje jedno izolirano, stepsko-pustinjsko područje ukrašava sa posebno lijepim i plodonosnim stablima kojih vjerojatno nema na svoj Zemlji. Posebno se ističu dva stabla, stablo života i stablo spoznaje dobra i zla koja su smještena u sredini vrta. Rijeka je izvirala iz Edena da bi se razgranala u četiri rijeke. Rijeka Pišon, malo je poznata, vjerojatno je rijeka Uizhun koja je poznata kao Zlatna rijeka, prolazi između drevnih rudnika zlata i lapis lazulija i utječe u Kaspijsko jezero na sjeverozapadu Irana. Rijeke Pišon, Gihon i smještaj Edenskog vrta otkrio je David Rohl, engleski egiptolog. Eden se je nalazio u Iranskom Azerbajdžanu u blizini grada Tarbiza, u dolini koju okružuju planina sa tri strane, dok se sa zapadne strane nalazi jezero Urmija. Rijeka Gihon je rijeka Aras koja protječe kroz Tursku, Armeniju, Iran i Azerbajdžan, ulijeva se u rijeku Kuru koja utječe u Kaspijsko jezero. Rijeka Gihon-Aras prolazi kroz zemlju Kuš. I rijeka Aras danas protječe između planinskog lanca čije ime glasi Kusheh Dagh, što podsjeća na ime zemlje Kuš. Neki današnji toponimi odgovaraju toponimima iz Knjige Postanka, zatim opisi bogatstava zemlje Havilske, zlata, dragog kamenja odgovaraju Biblijskim opisima, što sa velikom sigurnošću možemo zaključiti da je David Rohl otkrio stvarnu lokaciju Edenskog vrta. Rijeke Eufrat i Tigris dobro su poznate. Bog uzima novostvorenog čovjeka šestog dana stvaranja, kojeg kao da je stvorio na nekom drugom mjestu i postavlja ga u područje Edena-rajskog vrta. To je slika uzdignuća čovjeka iz naravnog u nadnaravni život. Čovjek treba vrt-dušu obrađivati i čuvati od neprijatelja. Neprijatelj, Sotona i demoni već su pali prvi dan stvaranja i predstavljaju opasanost novostvorenom čovjeku. Bog stavlja čovjeka na kušnju sa stablom spoznaje dobra i zla, kao što je prvi dan stvaranja ispitao vjernost svih duhovnih bića na nebu. Kazna za prekršaj zapovijedi je gubitak nadnaravnog života i smrt, koja ne nastupa odmah (osim duhovne smrti), ali čovjek na kraju mora umrijeti. Bog ukrašava vrt sa živim bićima, iako je već prije stvorio životinje i ptice na ostatku Zemlje prema prvom izvještaju, jer je vrt posebno ograđeno mjesto na Zemlji koje je bilo polupustinjsko i stepsko što proizlazi iz samog imena-Edena. Na kraju Bog stvara ženu od čovjeka vadeći mu rebro. Bog ne stvara ženu izravno kao prvog čovjeka, jer želi da i sam prvi čovjek, makar i na svoj mali način sudjeluje u stvaranju novog bića (darujući jedno rebro), kao što su i anđeli sudjelovali u stvaranju prvog čovjeka. Prvi čovjek daje imena svim živim bićima, tako i prvoj ženi, kao što je Bog davao imena onome što je stvorio prije prvog čovjeka (dan, noć, nebo, zemlja, more, čovjek). Savršenstvo prvog čovjeka, muškarca i žene prikazana je kroz opis njihovih golih tijela , prema kojima ne osjećahu nikakvog stida, jer u njima nema požude koja je posljedica pada od. prvog grijeha.
Prvi čovjekov grijeh
8 Uto čuju korak Jahve, Boga, koji je šetao vrtom za dnevnog povjetarca. I sakriju se - čovjek i njegova žena - pred Jahvom, Bogom, među stabla u vrtu. 9 Jahve, Bog, zovne čovjeka: »Gdje si?« - reče mu. 10 On odgovori: »Čuo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam gol, pa se sakrih.« 11 Nato mu reče: »Tko ti kaza da si gol? Ti si, dakle, jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?« 12 Čovjek odgovori: »Žena koju si stavio uza me - ona mi je dala sa stabla pa sam jeo.« 13 Jahve, Bog, reče ženi: »Što si to učinila?« »Zmija me prevarila pa sam jela«, odgovori žena.
14 Nato Jahve, Bog, reče zmiji:
»Kad si to učinila,
prokleta bila među svim životinjama
i svom zvjeradi divljom!
Po trbuhu svome puzat ćeš
i zemlju jesti sveg života svog!
15 Neprijateljstvo ja zamećem
između tebe i žene,
između roda tvojeg i roda njezina:
on će ti glavu satirati,
a ti ćeš mu vrebati petu.«
16 A ženi reče:
»Trudnoći tvojoj muke ću umnožit',
u mukama djecu ćeš rađati.
Žudnja će te mužu tjerati,
a on će gospodariti nad tobom.«
17 A čovjeku reče: »Jer si poslušao glas svoje žene te jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti rekavši: S njega da nisi jeo! - evo: Zemlja neka je zbog tebe prokleta:
s trudom ćeš se od nje hraniti svega vijeka svog!
18 Rađat će ti trnjem i korovom,
a hranit ćeš se poljskim raslinjem.
19 U znoju lica svoga
kruh svoj ćeš jesti
dokle se u zemlju ne vratiš:
ta iz zemlje uzet si bio -
prah si, u prah ćeš se i vratiti.«
20 Svojoj ženi čovjek nadjene ime Eva, jer je majka svima živima. 21 I načini Jahve, Bog, čovjeku i njegovoj ženi odjeću od krzna pa ih odjenu. 22 Zatim reče Bog: »Evo, čovjek postade kao jedan od nas - znajući dobro i zlo! Da ne bi sada pružio ruku, ubrao sa stabla života pa pojeo i živio navijeke!« 23 Zato ga Jahve, Bog, istjera iz vrta edenskoga da obrađuje zemlju iz koje je i uzet. 24 Istjera, dakle, čovjeka i nastani ga istočno od vrta edenskog, pa postavi kerubine i plameni mač koji se svjetlucao - da straže nad stazom koja vodi k stablu života.
Zmija je u stvari Sotona, Đavao, Lucifer koji se prikazuje u tijelu zmije prvoj ženi Evi sa namjerom da je navede na neposlušnost prema Božjoj zapovijedi. Zmija, Sotona, ili Lucifer je bio stvoren kao najuzvišeniji anđeo, pun ljepote, sjaja i mudrosti, te je nakon pobune i pada postao i najlukaviji od svih palih anđela,demona koje ovdje biblijski pisac naziva sa zvjeradi. Đavao, otac laži izokreće Božju zapovijed i proširuje Božju zabranu na sva stabla u vrtu, iako se radi samo o jednom stablu sa kojeg Adam i Eva ne smiju jesti i na taj način želi proizvesti psihološki učinak na Evu da joj se čini da je nemoguće izvršiti takvu zapovijed. Eva ulazi u dijalog sa Sotonom i u početku ispravno odgovara da smiju jesti sa stabala u vrtu, osim jednoga, ali ulazi u zamku đavla, jer sama dodaje zabrani da se ne smiju niti dodirivati stablo, što Bog nije rekao, te tako upada u psihološku zamku đavla koji proširuje zabranu na sva stabla u vrtu. U drugom naletu kada je već probio prvu crtu obrane Evine, zmija otvoreno izokreće Božju zapovijed i tvrdi da neće umrijeti ako pojedu plod sa stabla spoznaje dobra i zla i nudi joj neku višu spoznaju (gnosis) koju imaju samo bogovi, tj. duhovna bića, anđeli, ali koja je uskraćena čovjeku vjerojatno zbog toga da se ne bi uzoholio kao i pali anđeli. U Evi se razvija požuda očiju, požuda uma za višom spoznajom i tako Eva ubere ploda, pojede ga i dade ga i Adamu koji je isto pojeo zabranjeni plod. Nakon što su pojeli zabranjeni plod, zaista im se otvaraju oči, ali ne u nekoj višoj spoznaji, nego u nižoj spoznaji da su goli, bez zaštite Božje, bez Njegove blizine, bez Njegove milosti koja ih je štitila kao što odijelo štiti tijelo od vrućine, hladnoće i znatiželjnih pogleda. Prirodna reakcija čovjeka i žene da su na osjećaj golotinje reagirali tako što su si napravili pregače od smokvinog lista koje ima široko lišće. Adam i Eva još uvijek mogu osjetiti Božju prisutnost, Njegovu blizinu, samo što sada osjećaju strah, tj. strah od kazne u Njegovoj blizini što je posljedica prvoga grijeha. Vjetar, povjetarac, lahor je u Bibliji znak Božje blizine, Njegove prisutnosti. Božja šetnja vrtom pokazuje koliko je Bog bio blizak Adamu i Evi u rajskom vrtu u Edenu. Bog prvo zove čovjeka, Adama kojeg smatra najodgovornijim za prijestup Njegove zapovijedi. Bog traži čovjeka nakon njegova pada da mu izreče kaznu, ali i nadu u spasenje u dalekoj budućnosti kada će Evin potomak satrti glavu zmiji (protoevanđelje). Adam i Eva se skrivaju u vrtu od Boga, jer se boje Njegove kazne što su prestupili Njegovu zapovijed. Adam želi ublažiti svoju krivnju za počinjeni grijeh i prebaciti ga na svoju ženu Evu. Bog zatim ispituje Evu koja također umanjuje svoju krivnju prebacujući je na zmiju, đavla. Bog ne ispituje zmiju kao Adama i Evu, jer zna da je zmija napravila konačni odabir za zlo, a protiv Boga, te joj izriče kaznu da će biti zauvijek prokleta kroz svu vječnost, više prokleta od sve zvjeradi-demona . Puzanje po trbuhu i hranjenje sa zemljom prikazuje bijedno bivovanje zmije-đavla u budućnosti, jer je đavao zbačen sa neba na Zemlju i u svoje carstvo pakla-podzemlja. Neprijateljstvo čovječanstva i palih anđela trajati će u budućnosti, gdje će demoni vrebati na slabe točke čovjekove pale naravi, te će u jednom trenutku u budućnosti, potomak Evin satrti glavu zmiji (protoevanđelje). Evu-ženu kazna pogađa u teškoćama rađanja,a gospodstvo nad njom će imati muž. Muškarca kazna pogađa u njegovom radu, u obrađivanju zemlje, koja je prokleta zbog grijeha i koja će rađati korovom i trnjem umjesto dobrih plodova, hrana će mu biti poljsko raslinje. U muci će se hraniti sve dok se ne vrati u zemlju iz koje je uzet bio. Konačna kazna je smrt na kraju mučnog života i povratak tijela u prah. Kao što je Bog dao Adamu da dadne imena svim živim bićima, tako mu daje vlast da dadne ime i svojoj ženi Evi (čovječica). U hebrejskom čovjek je iš ,a išša je žena. Ima Eva , Havvah još se izvodi se iz korijena hajah što znači živjeti, te zato biblijski pisac i kaže da je majka svim živima. Eva je majka svim živima što znači da je sav ljudski rod proistekao iz prvog para, Adama i Eve, što moderna genetika to i dokazuje. Bog nije odbacio čovjeka nakon njegova pada, već se i dalje brine o njemu , što je prikazano kroz izradu odjeće-krzna. Samo Bog može sakriti čovjekovu golotinju, nezaštićenost, krhkost koju osjeća pali čovjek, te zato Bog sam odijeva Adama i Evu sa krznom i odbacuje smokovo lišće. Bog se obraća svome nebeskom dvoru, vjernim anđelima govoreći im da je čovjek postao sličan njima po spoznaji dobra i zla koju imaju sva duhovna bića, samo što je čovjek spoznao dobro i zlo na jedan krivi način koji mu nije bio od Boga dan, pavši u grijeh oholosti i neposlušnosti. Bog ne želi da se pali čovjek hrani sa stabla života, jer je to bila povlastica čovjeka koji je u Božjoj milosti i bez grijeha. Bog Adama i Evu izgoni iz rajskog vrta koji je u Edenu i vraća u zemlju iz koje je bio i uzet, tj, vraća ga gdje je bio prvobitno stvoren, a u duhovnom smislu vraća se u materijalni život bez nadnaravnog života koji mu je bio darovan. Bog čovjeka nastanjuje istočno od Edena, što bi zemljopisno značilo da je istjeran preko istočnih vrata-prijevoja prema Kaspijskom jezeru. Kerubin koji pripada drugom redu anđeoske hijerarhije nakon serafina, čuva prijevoj, vrata, stazu koja vodi k stablu života, simbolu besmrtnosti, a nalazi se u Edenu-rajskoj dolinu, ili bolje rečeno visoravni koja je okružena sa planinama i jezerom Urmija sa zapada. Kasnije u Bibliji, Kerubini čuvaju kovčeg saveza gdje sa nalaze dvije kamene ploče sa deset riječi-zapovijedi.
4. poglavlje : Kajin i Abel
9 Potom Jahve zapita Kajina: »Gdje ti je brat Abel?« »Ne znam«, odgovori. »Zar sam ja čuvar brata svoga?« 10 Jahve nastavi: »Što si učinio? Slušaj! Krv brata tvoga iz zemlje k meni viče. 11 Stoga budi proklet na zemlji koja je rastvorila usta da proguta s ruke tvoje krv brata tvoga! 12 Obrađivat ćeš zemlju, ali ti više neće davati svoga roda. Vječni ćeš skitalica na zemlji biti!« 13 A Kajin reče Jahvi: »Kazna je moja odviše teška da se snosi. 14 Evo me tjeraš danas s plodnoga tla; moram se skrivati od tvoga lica i biti vječni lutalac na zemlji - tko me god nađe, može me ubiti.« 15 A Jahve mu reče: »Ne! Nego tko ubije Kajina, sedmerostruka osveta na njemu će se izvršiti!« I Jahve stavi znak na Kajina, da ga tko, našavši ga, ne ubije. 16 Kajin ode ispred lica Jahvina u zemlju Nod, istočno od Edena, i ondje se nastani.
17
Kajinovo potomstvo
Kajin pozna svoju ženu te ona zače i rodi Henoka. Podigao je grad i grad prozvao imenom svoga sina - Henok. 18 Henoku se rodio Irad, a od Irada potekao Mehujael; od Mehujaela poteče Metušael, od Metušaela Lamek. 19 Lamek uzme dvije žene. Jedna se zvala Ada, a druga Sila. 20 Ada rodi Jabala, koji je postao praocem onih što pod šatorima žive sa stokom. 21 Bratu mu bijaše ime Jubal. On je praotac svih koji sviraju na liru i sviralu. 22 Sila rodi Tubal-Kajina, praoca onih koji kuju bakar i željezo. Tubal-Kajinovoj sestri bijaše ime Naama.23 Lamek prozbori svojim ženama: »Ada i Sila, glas moj poslušajte!
Žene Lamekove, čujte mi besjedu:
Čovjeka sam ubio jer me ranio
i dijete jer me udarilo.
24 Ako će Kajin biti osvećen sedmerostruko,
Lamek će sedamdeset i sedam puta!«
25
Šet i njegovo potomstvo
Adam pozna svoju ženu te ona rodi sina i nadjenu mu ime Šet. Reče ona: »Bog mi dade drugo dijete mjesto Abela, koga ubi Kajin.« 26 Šetu se rodi sin, komu on nadjenu ime Enoš. Tada se počelo zazivati ime Jahvino.KNJIGA PROROKA DANIELA
1.POGLAVLJE
DANIEL NA KRALJEVSKOM DVORU U BABILONU
Treća godina kraljevanja kralja Jojakima, ili Eliakima (609.pr.Kr.-598.pr.Kr.) je vjerojatno 607. pr.Kr. Jojakimu je bilo dvadeset i pet godina kad je postao kraljem i kraljevao je jedanaest godina u Jeruzalemu. Faraon Neko postavio je kralja Elijakima, sina Jošijina, na mjesto njegova oca Jošije, a umjesto brata Jojakimova, Joahaza kojeg je zarobio i odveo u Egipat. U Egiptu je Johaz i umro. Joahazu bijahu dvadeset i tri godine kad se zakraljio. Kraljevao je u Jeruzalemu tri mjeseca. Nabukodonozor koji je tada još prijestolonasljednik kralja Nabopolasara (625.pr.Kr-605.pr.Kr.) opsjeda Jeruzalem i zarobljava kralja Jojakima, odnosi dio bogoslužnih predmeta iz Hrama u Babilon. Osim kralja Jojakima sa sobom odvodi i dio aristokracije koja je vladala sa njime, njihovu djecu, te tako Daniel i njegovi drugovi završavaju na kraljevskom dvoru u Babilonu. Ovdje se radi o prvom izgnanstvu koje je manje poznato, ali odgovara proročanstvu proroka Jeremije o sedamdeset godina izgnanstva u Babilonu (Jr 25,12). Perzijski kralj Kir osvaja Babilon 539.pr.Kr. i izdaje edikt 538.pr.Kr. koji dopušta Židovima povratak u Jeruzalem i gradnju drugog Hrama. U proljeće 537.pr.Kr. utemeljuje se Drugi hram, tako da od 607. pr.Kr. kada je bilo prvo progonstvo do utemeljenja Drugog hrama koje je bilo 537.pr.Kr. je prošlo prorečenih sedamdest godina, po proroštvu proroka Jeremije (Jr 25,12). Druga Knjiga Ljetopisa potvrđuje da je babilonski kralj Nabukodonozor svezao kralja Jojakima u dvoje mjedene verige i odveo ga u Babilon. Iako u 2.Kr i u 2.Ljet stoji da je vladao Jeruzalemom jedanaest godina , njegov mladi sin Jojakin ostaje u Jeruzalemu, preuzima kraljevstvo sa osam godina (tj. kraljica majka vlada u njegovo ime), umjesto oca vlada Jeruzalemom do svoje osamnaeste godine kada postaje i službeno kralj,nakon smrti oca Jojakima i vlada Jeruzalemom tri mjeseca i deset dana (598-597). Prvo izgnanstvo bilo je vjerojatno 607. pr.Kr., drugo oko deset godina kasnije 597.g. pr.Kr., a treće i zadnje 587.pr.Kr. kada konačno pada grad Jeruzalem i Hram biva srušen. Kralj Nabukodonozor opsjeda Jeruzalem i odvodi kralja Jojakina u Babilon, zajedno sa dragocjenostima iz Hrama. Na mjesto Jojakina Nabukodonozor postavlja Sidkiju, sina Jošijina, a strica Jojakinova. Kralj Nabukodonozor želi imati mudre savjetnike na svome dvoru koji će mu pomoći u upravljanju Babilonskim carstvom . Koristi plodove svojih osvajanja i uzima djecu od Izraelske aristokracije, ali želi ih prilagoditi svojim običajima u jelu , svojem jeziku i pismu. Mladi Izraelci ne mogu jesti ista jela kao Babilonci, što im određuje Mojsijev Zakon, te na lukav način izbjegavaju jesi jela koja im je odredio kralj. Zbog svoje vjernosti Zakonu Bog dade znanje i razumijevanje svih knjiga i mudrosti četvorici dječaka, Danielu, Hananiji, Mišaelu i Azarji. Kralj Nabukodonozor ispitao ih je i našao je da su mudriji od svih čarobnjaka i gatalaca Babilonskih. Daniel je ostao na Babilonsko dvoru sve do pada Babilonskog kraljevstva, koje osvaja Kir Veliki Perzijanac (559.pr.Kr-530.pr.Kr) 539 g.pr.Kr. Daniel tada ima oko 80 godina.
2. POGLAVLJE
DANIEL TUMAČI NABUKODONOZOROV SAN
2. POGLAVLJE
DANIEL TUMAČI NABUKODONOZOROV SAN
Nabukodonosor II. (akad. Nabû-kudurri-uṣur, 642. - 562. pr. Kr.) je bio najveći vladar Novobabilonskog Carstva. Karijeru je započeo kao vojni časnik, a na prijestolje je došao 605. pr. Kr. nakon smrti svog oca Nabopolasara. Druga godina Nabukodonozorova kraljevanja je vjerojatno 604. pr.Kr. Nakon što su Daniel i drugovi bili tri godine odgajani na dvoru Nabukodonozorovu, (vjerojatno od 607. pr.Kr. do 605.pr.Kr.), Bog objavljuje Nabukodonozoru ono što će se dogoditi u bliskoj i dalekoj budućnosti, na kraju vremena - svršetku dana, tj. sedmog dana stvaranja koji nije zaključen i koji još traje od stvaranje svijeta i čovječanstva. Prije toga svršetka dana Bog objavljuje slijed velikih carstava koja će prethoditi kraju vremena. Golemi kip predstavlja čovjeka i čovječanstvo u njegovoj paloj naravi koji će se u budućnosti sve više udaljvati od Boga, dok ne dođe na kraju Božje kraljevstvo. Kip predstavlja i sva čovječja, zemaljska kraljevstva do kraja vremena kada će Krist (stijena-kamen koje se odvalio) uništiti sva zemaljska, bezbožna kraljevstava . Carstva su opisana slikama sve manje vrijednih kovina. Kamen koji se od brda odvalio , a bez da ga ruka dotakne predstavlja nadnaravni Božji zahvat. Kamen udara u naslabiji dio kipa, a to su stopala od željeza i gline, što predstavlja zadnje, peto kraljevstvo na zemlji koje će biti najslabije, iako će se činiti da je jako. Prvo kraljevsto - glavu od zlata predstavlja Nabukodonozor kao osnivač novobabilonskog carstva koje traje oko 85 godina (625pr.Kr-539 pr.Kr). Drugo kraljevstovo - prsa i ruke od srebra je Medijsko-Perzijsko kraljevstvo koje traje oko 220 godina (550 pr.Kr.-330 pr.Kr.) čiji je osnivač Kir Veliki. Treće kraljevstvo - trbuh i bedra od mjedi je Grčko kraljevstvo čije je osnivač Aleksandar Makedonski i koje traje oko 300 godina (330pr.Kr-27.pr.Kr.). Četvrto kraljevstvo - gnjati od željeza je Rimsko carstvo čiji je osnivač Oktavijan-August i koje traje oko 500 godina (27.pr.Kr-476), sve do pada Zapadnog Rimskog Carstva. Peto kraljevstvo - stopala od željeza i gline nastavlja se nakon pada zapadnog Rimskog carstva do danas i traje oko 1550 godina (476.- 2030.) To peto kraljevstvo će biti podijeljeno, što se već dogodilo za vrijeme Rimskog carstva kada je rimski car Teodozije I. Veliki podijelo carstvo svojim sinovima, tako da je zapadni dio dobio Honorije, a istočni Arkadije. Kasnije dolazi i do Crkvenog raskola 1054. između istočne i zapadne Crkve. Preživjelo je na neki način preko Bizanta i Svetog Rimskog carstva do današnjeg dana i danas je predstavljeno kao zajednica Europskih naroda u Europskoj uniji. Ono ima obilježje nekadašnje čvrstoće Rimskog carstva što je predstavljeno željezom, ali i mekoću gline -današnja EU, koja se ne može držati zajedno sa željezom. Željezo izmiješano sa glinom predstavlja razne Europske monarhije između kojih je dolazio do ženidbe i udaja, ali unatoč toga su međusobno ratovale, što je vrhunac doseglo u 1. svjetskom ratu, gdje su međusobno ratovali bliski srodnici. Iako su nakon 1. svjetskog rata srušene uglavnom katoličke i pravoslavne monarhije, jedan dio njih nastavlja živjeti sve do danas , osobito protestantske monarhije. Te preživjele monarhije u današnjem društvu izgledaju kao nevažni ostaci prošlosti, iako u stvari igraju važnu ulogu u raznim tajnim društvima koja iz pozadine upravljaju svijetom. Tu je najvažnija Britanska kraljevska obitelj Windsori koji vuku svoje porijeklo od saske vladarska dinastije Wettin koja se pojavljuje u izvorima još u 10. stoljeću, a etničko podrijetlo im je njemačko. Neke od tih monarhijskih obitelji članovi su Komiteta 300, vrhovnog tijela koje upravlja svjetskom politikom, ekonomijom, mnoštvom banaka i korporacija i političkih organizacija. O tome piše bivši časnik tajne službe SAD-a dr. John Coleman u svojoj knjizi Komitet 300 ( Hijererhija zavjerenika) i još neki autori kao William Engdahl, Michael Morris i drugi. I pri kraju njihova kraljevanje, njihove vlasti i moći, Bog će podići kraljevstvo koje nikada neće proći, a to će biti Kristovo kraljevstvo koje će trajati 1000 godina kako je to najavljeno u Knjizi Otkrivenja sv. Ivana apostola. (Otk 20,6) . Taj kip je bio strašan za oči ljudske, jer su velika carstva sve do danas tlačila obične ljude-podanike i bila su bezbožna, protivna ljudskoj dobrobiti. Kamen koji se odvalio i udario u kip i napunio svu zemlju , je u stvari nadnaravni Božji zahvat kojim će uništiti zadnje bezbožno , ljudsko kraljevstvo i uspostaviti Kristovo kraljevstvo na kraju vremena koje će obuhvaćati svu zemlju ( Otk. 20,4 I vidjeh prijestolja - onima što sjedoše na njih dano je suditi - i duše pogubljenih zbog svjedočanstva Isusova i zbog Riječi Božje i sve koji se ne pokloniše Zvijeri ni kipu njezinu te ne primiše žiga na čela svoja ni na ruke. Oni oživješe i zakraljevaše s Kristom tisuću godina.) Konačno će se ispuniti prošnja molitve Oče naš, da dođe kraljevstvo Božje na zemlju i da bude kao na Nebu .Sva zemaljska kraljevstva postadu kao pljeva na gumnu ljeti i vjetar ih odnese bez traga. Ono što se činilo čvrsto, kao da će uvijek trajati nestane bez traga, prijašnji život i ljudski svjetski poredak.
3. poglavlje IZBAVLJENJE TROJICE DANIELOVIH DRUGOVA IZ UŽARENE PEĆI
3. poglavljeIZBAVLJENJE TROJICE DANIELOVIH DRUGOVA IZ UŽARENE PEĆI
Postavljanje zlatnoga kipa
Nakon što je Nabukodonozor dao slavu Bogu (što je opisano na kraju drugog poglavlja), jer mu je Daniel otkrio njegov san o kipu i njegovo značenje, upada on nakon sedamnaest godina u idolopoklonstvo i želi mnoge druge narode i svoje upravljače carstvom prisliti na klanjanje zlatnom kipu. Prema LXX i Teodocijanovu prijevodu Staroga zavjeta to se je dogodilo u osamnaestoj godini njegova kraljevanja, što bi bila vjerojatno 587. pr.Kr. , ona godina kada je konačno pao Jeruzalem i zadnje, treće progonstvo Judejaca u Babilon. LXX još dodaje : "pošto je podvrgao sebi gradove, pokrajine i sve stanovnike zemaljske, od Indije do Etiopije". Zlatni kip koji je postavljen u ravnici Duri, čije ime na akadskom znači "mjesto okruženo zidom", daje tom okruženom području izgled prostranog svetišta . Kip koji je Nabukodonozor dao načiniti je vjerojatno kip iz njegova sna, iz drugog poglavlja i u stvari po njegovom mišljenju predstavlja njega kao najvećeg cara, najvećeg Babilonskog carstva. On je glava od zlata i naređuje da se napravi cijeli kip od zlata, iako kip koji je vidio u snu nije sav bio od zlata, već od različitih kovina i time kao da želi da njegovo Babilonsko carsto traje zauvijek. Babilonsko carstvo je na određeni način i preživjelo sve do danas preko obitelji koje su migrirale iz Babilona u Feniciju, kasnije u Veneciju i Genovu, pa u Amsterdam, London, Pariz, SAD, koje su bile značajne u povijesti i danas su neki članovi Komiteta 300, vrhovnog nadzornog tijela globalista za uspostavu jedne svjetske vlade. Te su obitelji donijele iz Babilona svoje vračarstvo, okultizam, dekadentne navike. Neki istaknuti masoni priznaju da njihov nauk vuče porijeklo sve od Babilona. U Knjizi o Kraljevima vidimo da je u X. st.pr.Kr. Židovski kralj Salomon bio dobar prijatelj sa Tirskim kraljem Hiramom (Tir je u Feniciji). Jedan i drugi su važni u masonskim obredima. Salomon je u kasnijim godinama otpao od prave vjere, kao što će dobar broj Židova otpasti od vjere, a jedan dio elite će postati judeomasonerija koja će upravlja svijetom zajedno sa tim Babilonskim porodicama, tj. crnim plemstvom. Nabukodonozor zlorabi Božji dar proročkog sna, Danielovo tumačenje i upada u grijeh oholosti i idolopoklonstva. Zanimljive su i dimenzije tog kipa - visok je šezdeset lakata i širok šest, što nas upućuje na 13. poglavlje Knjige Otkrivenja i na drugu Zvijer koja ima dva roga poput jaganjca, a govori kao Zmaj. Dva roga podsjećaju na biskupsku mitru,što znači da se tu radi o biskupu, ali ne bilo kojem biskupu, već prvom biskupu, a to je sam papa ( ustvari to je antipapa), jer samo on ima tako velike ovlasti i takvu duhovnu i političku moć da prisiljava pozemljare da se poklone prvoj Zvijeri - Antikristu i kipu njezinu. Druga zvijer, lažni prorok, antipapa postiže da se svima udari žig na desnicu, ili na čelo i da nitko ne može kupovati, ili prodavati osim onoga koji nosi žig s imenom Zvijeri, ili s brojem imena njezina. U koga je uma, nek odgoneta broj Zvijeri. Broj je to jednoga čovjeka, a broj je 666 (Otk 13,16-18). Mi živimo u vremenu druge Zvijeri koja je uzurpirala Svetu Stolicu, prisilila na ostavku pravog papu Benedikta XVI. Prema ASCII - (od engl. American Standard Code for Information Interchange, Američki standardni znakovnik za razmjenu informacija ili Američki standardni kod) odgonetamo broj druge Zvijeri, lažnog proroka, antipape : B E R G O G L I O : 66+69+82+71+79+71+76+73+79=666 . Trenutno doživljavamo kako Bergoglio predvodi kampanju cijepljenja među katolicima i kako je počeo progon onih koji ne pristaju na đavolje cjepivo. U skoroj budućnosti on će sve nagovarati da prime žig Zvijeri, tj. mikročip, kao što sada nagovara katolike i ostale na cijepljenje kao moralan čin obzira prema drugima. K tome će, još sve nagovarati da se poklone prvoj Zvijeri i kipu njezinu kao što je to učinio Nabukodonozor. Nabukodonozor je ovdje pralik druge Zvijeri iz Knjige Otkrivenja, jer sve nagovara na idolopoklonstvo kao i druga Zvijer, lažni prorok, antipapa Bergoglio. Antipapa Bergoglio već se je klanjao idolu plodnosti Amazonskih indijanaca, Pachamami u Vatikanskim vrtovima i dozvolio je procesiju sa idolom Pachamame u Bazilici sv. Petra, te ju je na taj način oskvrnuo. Ubrzo nakon klanjanja idolu Pachamame u Vatikanskim vrtovima i oskvrnuća Bazilike sv. Petra javlja se tkz. novi virus u Wuhanu, u Kini i počinje pandemija koja traje sve do danas. Bog dopušta tu kaznu tkz. pandemije i plan globalista za uspostavu NWO . Baš kako kralj Nabukodonozor prisiljava velike i male, namjesnike, upravitelje, savjetnike, suce, zakonoznance, narode, plemena i jezike da se poklone zlatnom kipu, tako će i antipapa zavoditi pozemljare da načine kip Zvijeri, udahnuti će život kipu Zvijeri , te kip Zvijeri pobija sve koji se god ne klanjaju kipu Zvijeri. Kaldejci-Babilonci optužiše vjerne Judejce da se nisu poklonili zlatnom kipu. U skoroj budućnosti današni pogani-Babilonci, a to su narodi EU-a i drugi, optužiti će prave vjernike Vojsku ostatka, prvo što se nisu htjeli cijepiti, drugo što nisu prihvatilti žig Zvijeri, a treće što se ne klanjaju Antikristu i kipu njegovu. Vjerni Judejci koji su dovedeni u Babilon zajedno sa Danielom, Šadrak, Mešak i Abed Nego, tj. Hananija, Mišael i Azarja ne štuju lažne bogove Babilonai i ne žele se pokloniti zlatnom kipu, već se klanjaju jedino pravome Bogu, koji je stvorio nebo i zemlju. Nabukodonozor je bijesan što se netko usudio suprostaviti se njegovoj zapovijedi i zaboravlja san a pravome kipu iz drugog poglavlja i slavu koju dao pravome Bogu nakon što mu je Daniel otkrio san i njegovo značenje. Nakon sna Nabukodonozor se polako vraća navici štovanja lažnih bogova Babilonskih, te zaboravlja pravoga Boga koji može izbaviti vjerne Judejce iz peći užarene i misli da nema boga koji bi ih mogao izbaviti. Šadrak, Mešak i Abed Nego svjedoče za svoju vjeru u pravoga Bog pred kraljem Nabukodonozoru, iako još ne znaju za Božju volju sa njima, da li će ih Bog izbaviti od ovog zla. Nakon što ih baciše u peć koja je bila ugrijana sedam puta jače nego prije, te plamen ubi ljude koji su ih bacili , hodali su posred ognja hvaleći Boga, a Azarja izreče dugu molitvu-hvalospjev Bogu koji ih izbavi preko svojeg anđela. Kada je kralj Nabukodonozor vidio da oni odriješeni šeću po vatri, ništa im se ne događa i s njima anđela koji je izgledao kao sin Božji, zaprepasti se, pozva ih k sebi i prizna ih kao sluge Boga Višnjega. Nabukodonozor ponovno izriče slavu pravome Bogu, blagoslivlje Boga Šadrakovog, Mešakovog i Abed Negovog . Nakon bezbožne naredbe da se svi poklone zlatnome kipu, Nabukodonozor mijenja svoju odluku i naređuje svima da ako tko pogrdi pravoga Boga neka bude raskomadan i njegova kuća pretvorena u smetlište.