5. poglavlje BALTAZAROVA GOZBA

Belšazar ili Baltazar (akad. Bel-sarra-usur) je bio babilonski princ, odnosno sin i suvladar kralja Nabonida. Od 553. do 543. pr. Kr. upravljao je Novobabilonskim Carstvom dok mu je otac boravio u dobrovoljnom izgnanstvu u oazi Tajma. Nakon povratka, Belšazar je dobio zadatak braniti grad Babilon od Perzijanaca predvođenim Kirom Velikim i Gobriasom[1]. Godine 539. pr. Kr. je zarobljen nakon što mu je otac poražen u bitci kod Opisa, a grad prisiljen na predaju. Neki izvori tvrde kako je i sam Belšazar poginuo u navedenoj bitci[2].

Novobabilonski kraljevi

-Nabopolassar
Nabû-apla-uṣur 626. - 605. pr Izvorni babilonski pobunjenik; uspješno istjerao Asirce i ponovno uspostavio Babiloniju kao neovisno kraljevstvo [28]
Nabukodonozor II
Nabû-kudurri-uṣur 605. - 562. pr Sin Nabopolassara [28]
- Amel-Marduk
Amēl-Marduk 562. - 560. pr Sin Nabukodonozora II [28]
- Neriglisar
Nergal-šar-uṣur 560. - 556. pr Zet Nabukodonosora II; uzurpirao prijestolje [28][46]
- Labashi-Marduk
Labaši-Marduk 556. pr Sin Neriglissara [28]
Nabonidus
Nabû-naʾid 556. - 539. pr Moguće zet Nebukadnezar II (ili nepovezan); uzurpirao prijestolje od Labashi-Marduka [28][46]

Kralj Baltazar vlada Babilonom u odsustvu svog oca Nabonida koji nakon tri godine odlazi u pustinju, u oazu Teyma i prepušta vladanje Babilonom svome sinu Baltazaru (Belšazaru). Kralj Baltazar iako zna za prijetnju Perzijanca da bi mogli osvojiti Babilon,uzdajući se u Babilonske zidine koje su bile oko 25 metara široke, visoke oko 100 m duge blizu 100 km ( po Herodotu), u svoju vojsku, svoga boga Marduka, priređuje veliku gozbu za svoje dvorjane. Ohrabren i opijen vinom želi sebi i svojim velikašima dokazati svoju moć pozivajući se na svoga predšasnika Nabukodonozora i njegova osvajanja, na njegovu moć, te naređuje da se donesu bogoslužni predmeti iz Jeruzalemskog hrama. Pijući iz zlatnih i srebrnih posuda koje su služile za pravo bogoslužje U Jeruzalmskom Hramu, slave lažne bogove od zlata, srebra, mjedi, željeza, drva i kamena, te tako čine svetogrđe, uvredu pravome i jedinom Bogu koji se je štovao u Jeruzalemskom Hramu do pada Jeruzalema i rušenja Hrama.

Tajanstvena ruka

Božja nadnaravna intervencija u vidu ruke koja piše po okrečenom zidu kraljevskog dvora izaziva veliki strah kod kralja Baltazara i njegovih dvorjana, te kralj navikao da traži pomoć od idola i lažnih bogova koji su se štovali u Babilonu, traži svoje čarobnjake, gataoce, astrologe i tkz. mudrace da mu pročitaju tajanstveno pismo i otkriju mu značenje. Svi njegovi čarobnjaci i mudraci ne mogu niti pročitati pismo, niti mu otkriti značenje što u kralja izaziva još veći strah, a u njegovih dvorjana i zbunjenost. Vjerojatno su slova bila hebrejska, a to pismo nisu poznavali u Babilonu.

Kraljičin savjet

Kraljica pokazuje veću mudrost od kralja Baltazara, jer ne sujdjeluje u gozbi i svetogrđu, te se sjeća pravog proroka Daniela koji može pročitati i protumačiti tajanstveno pismo.

Kraljica Nabukodonozora naziva ocem kralja Baltazara, iako je njegov otac Nabonid. što bi se moglo protumačiti uobičajenim govorom za stari istok, što bi značilo da je Baltazar potomak kralja Nabukodonozora, možda mu je unuk, iako službena povijest o tome nema spoznaje.

Danielov govor

Daniel se u obraćanju kralju spominje Nabukodonozora koji je od samog Boga dobio Kraljevstvo i moć, ali kada mu se srce uzoholilo zbog njegove moći , bio je izgnan iz ljudskog društva i srce mu postade kao životinjsko. Sve je to opisano u Knjizi proroka Daniela 4. poglavlje. Kad je prošlo određeno vrijeme Nabukodonozoru je Bog vratio razum, ponizio se je i priznao je vlast Božju nad svime. Kralj Baltazar iako je to sve znao nije se ponizio, već je učinio uvredu Bogu što je posvećene predmete koji se koriste u Bogoslužju iskoristio za opijanje vinom i slavljenje lažnih bogova. 5:25 "MENE MENE TEKEL PARSIN" Ove imenice bile su očito imena za drevne težine i mjere. Daniel ih pretvara u glagole kako bi protumačio njihovo značenje. Pojam MENE ,riječ je što znači "brojiti". Doslovno, to je određena težina nazvana "mina" . Drugi pojam, TEKEL hebrejski je "shaqal" [šakal] što znači "vagati" i očigledno je aramejski oblik hebrejske težine "šekel". Riječ PARSIN znači "slomiti ili podijeliti". . Znanost prošloga stoljeća mislila je kako naslov Darije Medijac (usp. Dn 5:31) zahtijeva odvojeno Medijsko Carstvo ,te da će zato četiri kraljevstva u Knjizi Daniela biti Babilon, Medija, Perzija, i Grčka (npr. Milton S. Terry, Biblical
Hermeneutics, str. 418-426). Međutim, pojam "podijeljeno" (usp. Dn 5:28) može upućivati na treće Carstvo kao bivanje
složenice Medo-Perzija s Perzijom kao prevladavajućom skupinom (usp. Dn 8:20). Ovo onda može činiti Rim četvrtim
Carstvom s dolazećim Mesijom koji će uspostaviti Kraljevstvo tijekom toga razdoblja. Taj scenarij mnogo bolje odgovara
povijesti i Pismu.