8. poglavlje Proroštvo o malom rogu - lažnom proroku - antipapi
U trećoj godini Kralja Baltazara, vjerojatno se radi o 550 god. pr.Kr. Daniel ima viđenje o drugoj zvijeri - malom rogu koju spominje sv. Ivan Apostol, a koja će doći na kraju vremena . Prvo opisuje neposrednu budućnost - uspon Perzijskog carstva, a nakon njega pobjedu Aleksandra velikog - veliki rog i njegovog Grčkog carstva nad Perzijskim carstvom. Nakon brzog pada Aleksandra velikog - veliki rog koji se lomi, nasljeđuju ga četiri roga tj. njegovi generali - dijadosi. Nakon 280. p. n. e. tri su dinastije zavladale gotovo cijelim bivšim Aleksandrovim carstvom. Dijadosi je naziv koji označava generale Aleksandra III Velikog koji su u 323. god. pne u Babilonu međusobno podijelili teritoriju. Nakon toga će međusobnim ratovima nastaviti dijeliti njegovo veliko carstvo. Vremenski, ratovanje dijadosa obuhvata razdoblje 323. pr.Kr..-281. pr.Kr. To su Antigonidi ( Makedonija i Grčka ) , Ptolomeji ( Egipat ) i Seleukidi ( Mala Azija ). Sve tri dinastije su vladale do dolaska Rimskog imperija. Rimski imperij je vjerojatno četvrti veliki rog iz kojeg će doći mali rog - lažni prorok - antipapa.
Proroštvo o malom rogu odnosi se na sam kraj vremena - vrijeme svršetka. Njegova moć je porasla i on postade dio Nebeske vojske što je Božja vojska koja vodi duhovni boj na zemlji. Poraste do Zapovjednika Vojske tj. postaje čelnik Katoličke crkve - papa i uništi vjeru ( obori na zemlju ) dio Vojske-laike i zvijezde - svećenike ( kler ). Ukida pravu svagdašnju žrtvu, tj. ukida pravu sv. Misu i pretvorbu i uvodi novo pogansko bogoslužje u crkve (razaranje svetog mjesta). Vojska tj. Vojska Ostatka ipak uspijeva održati pravu sv. Misu i pretvorbu i svjedoči za istinu šireći sv. Evanđelje i imala je u tome veliki uspjeh.
Trajanje kušnje, odnosno ukidanje svagdašnje žrtve trajati će 2300 dana, tj oko 6 god. 4. mjeseca . Taj se broj dosta razlikuje od 3,5 godine vladavine Antikrista. Vjerojatno će prava žrtva biti ukinuta prije vladavine Antikrista , što će mu omogućiti ulazak u Crkvu i na kraju njegovo krunjenje za gospodara crkve i svijeta.