Drugi izvještaj o stvaranju - Raj zemaljski

Drugi izvještaj o stvaranju je zapravo izvještaj o stvaranju čovjeka, odnosno prvog ljudskog para, te samoga raja zemaljskog, koji je posebno mjesto na novostvorenoj zemlji.

U ovom izvještaju Biblijski pisac upotrebljava riječ sazdati umjesto stvoriti, što pretpostavlja već stvorenu materiju koju Bog oblikuje. Biblijski pisac prvi put naziva Boga sa imenom Jahve (što znači; Ja sam koji jesam, Ja jesam). Božje ime Jahve prvi put je objavljeno proroku Mojsiju (Izl 3,14) kod gore Horeba. Na početku drugog izvještaja nalazimo se u prvom dijelu trećeg dana stvaranja kada Bog stvara kopno i more, a kasnije toga dana travu, raznovrsno bilje i stabla, a ovdje se navodi da je uzrok rasta dažd kojeg će Bog pustiti po zemlji.

Odjednom nas Biblijski pisac prebacuje na šesti dan stvaranja prema Prvom izvještaju o stvaranju, kada Bog stvara čovjeka. Biblijski pisac opisuje da je prvi čovjek stvoren-napravljen-oblikovan od zemlje, tj. praha zemaljskog, a da mu je Bog udahnuo duhovnu dušu koja ga čini živim.

Bog zasađuje vrt na istoku, tj. istočno od mjesta gdje Biblijski pisac piše ovaj izvještaj, a to je vjerojatno sveta zemlja Izrael. Eden je na sjeveroistoku Mezopotamije, sjeveroistočno od Izraela gdje Bog smješta čovjeka kojeg je napravio, što sugerira da je prvi čovjek Adam napravljen negdje drugdje, a da je u Eden smješten posebnim Božjim zahvatom. Iako je već stvorio prije trave, zeleno bilje, drveće na cijeloj zemlji, ovdje jedno izolirano, stepsko-pustinjsko područje ukrašava sa posebno lijepim i plodonosnim stablima kojih vjerojatno nema na svoj Zemlji. Posebno se ističu dva stabla, stablo života i stablo spoznaje dobra i zla koja su smještena u sredini vrta. Rijeka je izvirala iz Edena da bi se razgranala u četiri rijeke. Rijeka Pišon, malo je poznata, vjerojatno je rijeka Uizhun koja je poznata kao Zlatna rijeka, prolazi između drevnih rudnika zlata i lapis lazulija i utječe u Kaspijsko jezero na sjeverozapadu Irana. Rijeke Pišon, Gihon i smještaj Edenskog vrta otkrio je David Rohl, engleski egiptolog. Eden se je nalazio u Iranskom Azerbajdžanu u blizini grada Tarbiza, u dolini koju okružuju planina sa tri strane, dok se sa zapadne strane nalazi jezero Urmija. Rijeka Gihon je rijeka Aras koja protječe kroz Tursku, Armeniju, Iran i Azerbajdžan, ulijeva se u rijeku Kuru koja utječe u Kaspijsko jezero. Rijeka Gihon-Aras prolazi kroz zemlju Kuš. I rijeka Aras danas protječe između planinskog lanca čije ime glasi Kusheh Dagh, što podsjeća na ime zemlje Kuš. Neki današnji toponimi odgovaraju toponimima iz Knjige Postanka, zatim opisi bogatstava zemlje Havilske, zlata, dragog kamenja odgovaraju Biblijskim opisima, što sa velikom sigurnošću možemo zaključiti da je David Rohl otkrio stvarnu lokaciju Edenskog vrta. Rijeke Eufrat i Tigris dobro su poznate. Bog uzima novostvorenog čovjeka šestog dana stvaranja, kojeg kao da je stvorio na nekom drugom mjestu i postavlja ga u područje Edena-rajskog vrta. To je slika uzdignuća čovjeka iz naravnog u nadnaravni život. Čovjek treba vrt-dušu obrađivati i čuvati od neprijatelja. Neprijatelj, Sotona i demoni već su pali prvi dan stvaranja i predstavljaju opasanost novostvorenom čovjeku. Bog stavlja čovjeka na kušnju sa stablom spoznaje dobra i zla, kao što je prvi dan stvaranja ispitao vjernost svih duhovnih bića na nebu. Kazna za prekršaj zapovijedi je gubitak nadnaravnog života i smrt, koja ne nastupa odmah (osim duhovne smrti), ali čovjek na kraju mora umrijeti. Bog ukrašava vrt sa živim bićima, iako je već prije stvorio životinje i ptice na ostatku Zemlje prema prvom izvještaju, jer je vrt posebno ograđeno mjesto na Zemlji koje je bilo polupustinjsko i stepsko što proizlazi iz samog imena-Edena. Na kraju Bog stvara ženu od čovjeka vadeći mu rebro. Bog ne stvara ženu izravno kao prvog čovjeka, jer želi da i sam prvi čovjek, makar i na svoj mali način sudjeluje u stvaranju novog bića (darujući jedno rebro), kao što su i anđeli sudjelovali u stvaranju prvog čovjeka. Prvi čovjek daje imena svim živim bićima, tako i prvoj ženi, kao što je Bog davao imena onome što je stvorio prije prvog čovjeka (dan, noć, nebo, zemlja, more, čovjek). Savršenstvo prvog čovjeka, muškarca i žene prikazana je kroz opis njihovih golih tijela , prema kojima ne osjećahu nikakvog stida, jer u njima nema požude koja je posljedica pada od. prvog grijeha.