Drugi izvještaj o stvaranju – Raj zemaljski
- Prvi put se spominje ime pravoga Boga, Jahve koje je objavljeno Mojsiju u Arabiji podno Horeba 1510 pr.Kr. (2460 AM). Kada usporedimo kronologiju prvog izvještaja o stvaranju sa ovim drugim izvještajem nalazimo se u trećem danu kada je oblikovano kopno i more, ali još nema raslinstva, jer nije bilo kiše i još nije bilo čovjeka.
Izgleda da Bog stvara Adama, muškarca u prvom dijelu trećeg dana,a ženu šestog dana, te je tako dovršeno stvaranje čovjeka šestog dana, kada je stvorena žena Eva, muško i žensko stvori ih. Adam i Eva zajedno čine kompletnog čovjeka koji je kao takav stvoren šestog dana. Bog čovjeka stvara od praha zemaljskog, od materije i udahnjuje mu duh koji oživljuje tu materiju.
- Bog zasadi vrt na istoku u Edenu i u njega smješta čovjeka kojeg je već napravio negdje drugdje, zapadnije, vjerojatno u području svete zemlje i kasnijeg grada Jeruzalema.
Eden se nalazi u blizini grada Tabriza, sjeverozapadni Iran što je otkrio egiptolog David Rohl. Područje u kojem se nalazio Eden omeđeno je sa zapada jezerom Urmija, a sa ostalih strana sa planinama koje na istoku čine kao gorsko sedlo gdje su Adama i Eva kasnije bili protjerani i nastanili su se istočno od Edena. Bog daje da niknu raznovrsna stabla što odgovara trećem danu stvaranja kada Bog daje da zemlja proklija zelenilom, travom sjemenitom, stablima plodonosnim. U samom Edenu uz ta raznovrsna stabla niču i dva posebna stabla, stablo života nasred vrta, simbol besmrtnosti i stablo spoznaje dobra i zla, simbol nadnaravnog znanja kojeg imaju duhovna bića.
- Rijeka izvire u Edenu i grana se u četiri rijeke. Redoslijed rijeka ide od manje poznatih, do svima poznatih, ili od najmanjih do najvećih rijeka, tako da za rijeku Eufrat Biblijski pisac ne daje nikakvo dodatno obilježje kao kod ostalih rijeka.
Rijeka Pišon, malo je poznata, vjerojatno je rijeka Uizhun koja je poznata kao Zlatna rijeka, prolazi između drevnih rudnika zlata i lapis lazulija i utječe u Kaspijsko jezero na sjeverozapadu Irana. Neki današnji toponimi odgovaraju toponimima iz Knjige Postanka, zatim opisi bogatstava zemlje Havilske, zlata, dragog kamenja odgovaraju Biblijskim opisima. Bogatstvo zemlje Havilske su zlato, bdelij-aromatska smola i oniks-vrsta dragog kamena. Rijeka Gihon je rijeka Aras koja protječe kroz Tursku, Armeniju, Iran i Azerbajdžan, ulijeva se u rijeku Kuru koja utječe u Kaspijsko jezero. Rijeka Gihon-Aras prolazi kroz zemlju Kuš. I rijeka Aras danas protječe između planinskog lanca čije ime glasi Kusheh Dagh, što podsjeća na ime zemlje Kuš. Treća rijeka je Tigris većini poznata, koja teče na istok od Ašura, drevnog grada. Ašur je drugi sin Šemov, istog imena je i potomak Kušev kao i Nimrod. On gradi gradove u Asiriji. Četvrta rijeka je Eufrat, najpoznatija i najveća od svih spomenutih rijeka.
- Jahve Bog stavlja čovjeka u edenski vrt, što je i stvarno materijalno preseljenje, najvjerojatnije iz područja svete zemlje u Eden, ali simbol i uzdignuća u nadnaravni život. Čovjek ima zadaću da vrt obrađuje i čuva,a simbolički da obrađuje vrt svoje duše i da ju čuva od tada već palih anđela,za koje čovjek i ne zna da su pali.
Za hranu su mu dana sva stabla u vrtu, kao što je opisano u prvom izvještaju,osim stabla spoznaje dobra i zla, koje je simbol nadnaravnog znanja koje čovjeku nije dano, a imaju ga sva duhovna bića.
Bog čovjeka upozorava da ne jede sa stabla spoznaje dobra i zla,da ne poželi takve mudrosti i takvu spoznaju koju mu Bog nije dao, te da ga stavi na ispit vjernosti kao što bili ispitani prvoga dana i svi anđeli. Ako samo okusi sa tog stabla umrijeti će. To će biti trenutna duhovna smrt, a kasnije i fizička smrt. Ako se jedan dan shvati kao tisuću godina, onda to znači da će Adam umrijeti ne doživjevši tisuću godina. Adam je na kraju doživio 930 godina. Kazna za grijeh neposlušnosti i nevjere je odvojenost od Boga u životu na zemlji i u budućem životu nakon smrti.
- Bog ne želi da čovjek bude sam. Iako je čovjek još u milosti i nije sagriješio, još uvijek postoji neka udaljenost između Boga i čovjeka i čovjek nema spoznaju i blizinu Božju kao anđeli, te zato Bog stvara životinje i ptice, što je peti i šesti dan stvaranja. Bog daje imena stvorenom u prva dva dana stvaranja,a već u trećem danu kada je Adam stvoren sam, čovjek počinje davati imena stablima, suncu, mjesecu, zvijezdama a također i životinjama. Ni jedno od tih bića nema dovoljno sličnosti sa prvim čovjekom. Bog uzima od Adama rebro i od njega napravi ženu, Evu. Bog želi da kao što su Anđeli sudjelovali u stvaranju prvog čovjeka, i sam čovjek, makar na svoj mali način, sudjeluje u stvaranju novog bića, žene-Eve, dajući svoje rebro. Bog ponovno daje čovjeku ovlasti da dadne ime svojoj ženi Evi, žena neka se zove kada je od čovjeka uzeta ( iš –čovjek, išša – čovječica). Čovjek će u budućnosti ostaviti obitelj u kojoj se rodio i stvarati će svoju novu obitelj sa ženom.
Čovjek i njegova žena bili su goli i nisu osjećali stida, a niti požude koja je plod nereda uzrokovana grijehom, tj. jedenjem sa stabla spoznaje dobra zla.